Matija ima osam godina i ide u drugi razred. Odlièan je uèenik. U školi je pažljiv i miran. Kad odgovara usmeno u razredu - sve je u redu. No, kad piše kontrolni, obièno napravi kakvu greškicu koja, oèigledno, nije rezultat neznanja, veæ nepažnje. Pomalo je rastresen i u svakodnevnim situacijama koje nemaju veze sa školom, na primjer kad prelazi ulicu.
Kad kod kuæe uèi i piše domaæu zadaæu, vrti se, odugovlaèi, istovremeno komunicira s mlaðim bratom, ostalim ukuæanima, usput bi gledao i televiziju i tko zna što još radio. "Kao da ima crve", kaže mu majka. Sreæom, Matija je bistar i na satu, kako smo veæ rekli, pazi, pa za sada kuæi nosi uglavnom petice. Ipak, jedna èinjenica ostaje: Matija ima poteškoæa s koncentracijom - malih, ne velikih, i baš zato njegovi roditelji mu nekim sitnim intervencijama mogu pomoæi da te poteškoæe prevlada.
Odmorenost - preduvjet koncentracije
Ako ste u prethodnom opisu prepoznali neke znaèajke vašeg djeteta, poduzmite nešto da mu pomognete. Evo naših savjeta:
- Malo promislite o djetetovom dnevnom i tjednom ritmu izvršavanja razlièitih obveza (škola, engleski, plivanje…). Ima li vaš ljubimac/ ljubimica možda previše slobodnih aktivnosti, koje mu ne daju da predahne i odmori se? Zapamtite: samo odmoreno dijete može biti koncentrirano!
- Što je s odmaranjem tijekom vikenda? Pružate li mu priliku da se relaksira u pravom smislu te rijeèi, da zaboravi školu i ostale obveze i prepusti se uživanju - najbolje u smirujuæem zelenilu prirode. Odvedite ga na izlet i svi zajedno uživajte u meðusobnom druženju. Dakako, tu su i izviðaèki izleti. Manje igrica na kompjuteru (koje umaraju - ne odmaraju!), više svježeg zraka i umjerene tjelesne aktivnosti!
Radni stol nije za ukras
- Gdje vaše dijete uèi? Tipièna prièa izgleda ovako: uredili ste mu sobu, tako da ima svoj krevet, ormar i - naravno, radni stol - pa, ne želite valjda da djeèja soba vašeg ljubimca bude - nekompletna, nedovršena, krnja! Što se dalje dogodilo? Eno radnog stola, zanemarenog, neiskorištenog, a vaš ljubimac domaæi piše u dnevnoj sobi ili u najboljem sluèaju u kuhinji, dok se na metar od njega u istoj prostoriji odvijaju raznorazne aktivnosti ostalih ukuæana: mlaða sestra dovlaèi svoje igraèke i ima svoje zahtjeve, tata gleda televiziju, mama kuha, pegla i sreðuje za sestrom (ili obrnuto: tata kuha, pegla… hm, možda negdje…u Finskoj). Previše je to šušura za jednu malu glavicu koja mora zbrajati i množiti, ili pak sastaviti desetak lijepih, suvislih reèenica. Ma, previše je to ometajuæih faktora i za jednog srednjoškolca - ako se s ovakvom praksom nastavilo do srednjoškolske dobi.
Dakle: s polaskom u školu treba odmah naviknuti dijete da je njegovo radno mjesto - njegov radni stol, i da je potpuno normalno da se on povuèe u mir svoje sobe da izvrši svoje školske zadatke, dok se ostali u kuæi bave svatko svojim poslom ili odmaraju. Tako æe se on moæi bolje koncentrirati na ono što radi, iz dva razloga: kao prvo, jer mu ne smetaju podražaji iz okoline, i kao drugo, s vremenom æe razviti naviku da èim sjedne za svoje radno mjesto, prestane misliti na sve drugo i posveti se uèenju. Potaknut æe ga na to sam osjet da je sjeo na svoju sjedalicu, pogled na plohu stola, èašu s olovkama na njoj, knjige na polici iznad nje…
- Možda vaše dijete uèi i piše u kuhinji da biste mu vi pomagali u zadacima? I to se može drugaèije riješiti. Umjesto da on bude vaš gost na "vašem teritoriju" - kuhinji, budite vi njegov gost na "njegovom teritoriju" - za njegovim radnim stolom. Uostalom, ipak je on glavni akter uèenja za školu, a ne vi, pa neka to bude vidljivo i iz izbora mjesta rada. Nije važno ako je radni stol preuzak za oboje; vi stanite malo sa strane, ukoso. Ta, ionako je vaša uloga samo da ga malo nadgledate i ponešto objasnite, a ne da pišete i uèite. Tako æe se prije dijete osamostaliti; poèet æete ga ostavljati u njegovom carstvu samog na sve duže vrijeme i sve rjeðe dolaziti da vidite što radi i kako napreduje. A onda æete jednog dana prestati dolaziti… da mu ne smetate dok predano i koncentrirano uèi…
Tko radi, taj i griješi
- Prièate li sa svojim djetetom? Možda njegovu koncentraciju ne ometa nešto izvana, veæ nešto "iznutra", u njemu, što ga muèi. Pokušajte to saznati u opuštenom, neobaveznom razgovoru, u kojem æete ga neizravno pokušati navesti da vam se samo povjeri.
- Vratimo se na problem s pisanjem kontrolnog. Možda je dijete previše zabrinuto kakvu æe ocjenu dobiti, pa mu to stvara pritisak zbog kojeg pogriješi. Ili je samo od sebe mali "perfekcionist", pa si ne dopušta da pogriješi. Od prevelike usmjerenosti da ne pogriješi dogodi mu se - upravo to. Sumnjate li na to, probajte i to otkloniti razgovorom. Misao da je griješiti normalno i da nije važno ako nešto pogriješi, koju æete mu iskreno prenijeti, opustit æe ga. "Tko radi, taj i griješi" kaže se, a ono što možemo jest: eventualno iz greške nešto nauèiti za ubuduæe.
- Još "pišemo kontrolni". Uputite ga da provjeri svoja rješenja ili odgovore na pitanja, i to od posljednjeg prema prvima - jer mu je vjerojatno koncentracija bila najslabija pri kraju rada. Ako je rijeè o matematici, ako ima vremena, neka zadatak koji mu se uèini "sumnjivim" pokuša ponovno riješiti kao da ga rješava prvi put, da prilikom provjeravanja išèitavanjem ponovno ne napravi isti previd.
- Pokušajte ispitati je li dijete prenapeto kad treba poèeti pisati kontrolni. Ako mu se znoje dlanovi, pojaèano lupa srce i opæenito ima osjeæaj da je previše uzbuðeno, dobro bi mu došlo da usvoji neke jednostavne tehnike opuštanja. One jesu jednostavne, ali ih treba nauèiti i uvježbati da bi bile efikasne. I vas i dijete može u to uputiti psiholog, ili potražite neku knjigu koja vas može upoznati s njima (na primjer, "Putovanje u tišinu" Renate Srebot i Kristine Menih).
- I na kraju: postoje naèini da vaše dijete uvježba svoju koncentraciju kroz igrice koje æete vi igrati s njim. Prijedloge igrica “šaljem” vam u sljedeæem pismu, u 21. broju vašeg Svijeta Skauta!
