Mislim da nema organizacije/ programa/ slobodne aktivnosti, u kojoj je tako èest sluèaj da u njoj istovremeno sudjeluje više èlanova iste obitelji: i dijete, i mama i tata, i djed i baka, ili èak oba djeda i obje bake. Kad bi se pobrojale izviðaèke obitelji u Hrvatskoj, došlo bi se do impozantne brojke kojom sigurno držimo neku vrstu rekorda. Zato æemo se ovaj put zapitati: koje su dobre i loše strane „suživota“ roditelja i djece u izviðaèima, te kako kao roditelj-izviðaè, što uspješnije igrati tu zahtjevnu dvostruku ulogu.

Lako je kad su mali

Kao roditelj jedne pèelice i jednog poletarca, mogu reæi: to što smo naš obiteljski život proširili i u izviðaèko okruženje, pruža mi divan osjeæaj da sa svojom djecom dijelim u životu i  više od obiteljskog doma i osjeæaja pripadnosti obitelji. Naime, izviðaštvo je jedan od rijetkih hobija kojeg roditelj može dijeliti sa svojim, na primjer, šestogodišnjim sinom! To njihovoj bliskosti daje novu dimenziju. Interakcije roditelj-dijete proširuju se van uobièajenih obiteljskih situacija, izlaze u – „vanjski svijet“, u kojem bi roditelj inaèe  bio samo (sve rjeði) pratilac djetetu na putu osamostaljivanja i traženja mjesta pod suncem. U izviðaèima, pak, vi ste partneri, koji svojom zajednièkom aktivnošæu izražavaju i svoje zajednièke interese. A oni su temelj stabilnosti bilo koje meðuljudske veze. Usprkos razlici u godinama i statusu, djetetu postajete i prijatelj.

Ali, pozor! Neæe vaša bliskost s djetetom (u razdoblju prije puberteta) tako postati veæa! Ona uvijek MORA biti maksimalna, pa makar se nikad ne rodio Sir Boden-Powell! Ipak, prezaposlenim roditeljima koji su u svakodnevnoj brizi za materijalne potrebe djece zaboravili na njihovu potrebu za – druženjem s roditeljima i na njihove emocionalne potrebe, izviðaèi bi pružili priliku za èešæe zajednièko provoðenje vremena. No, nekako mi se èini da takvi roditelji ni ne pristupaju izviðaèima…

Kad poletarcu narastu krila

A onda jednog dana vašem poletarcu ili pèelici naglo narastu krila, pa se osjeæa poput mlaznjaka, concordea ili èak chalengera, kojemu ni nebo nije granica! Dok nespretno mlataraju njima smeta im svašta, pa i vi, roditelji koji ste ih podigli u gnijezdu! Naime, da naðu svoj jedinstven put u život, (a ta je intenzivna potraga s tinejdžerstvom poèela), moraju se distancirati od njima veæ poznatog puta, a to je – put kojim idu njihovi roditelji. Buntovništvo, iako vrlo nezgodno za okolinu, i iako može naæi svoj izraz i u destruktivnim stvarima, tako u svojoj osnovi ima pozitivno nastojanje da se izgradi vlastiti identitet i pronaðe vlastiti životni put i status u društvu. I zato: sigurno znate mnogo primjera kada otac izgradi neki svoj “biznis”, kojeg onda poslije preuzima sin. Ali, barem isto toliko znate i primjera kad otac razvije biznis, a sin ga ni pod razno ne misli nastavljati, veæ, na primjer, umjesto da vodi uhodanu knjigovodstvenu tvrtku, postaje uèitelj joge.

Slièno je i u sferi provoðenja slobodnog vremena. Jest, ima mnogo izviðaèkih obitelji. Ali, ima mnogo i primjera kad je, na primjer, otac aktivno angažiran u izviðaèima, djeca ga dok su poletarci u tome slijede, a s prvim tinejdžerskim godinama od izviðaèa odustaju.

Naravno, pravo je svakog pojedinca da traži u životu ono što mu odgovara, a odbacuje ono što mu ne odgovara. I nesuðeni direktor ima potpuno pravo biti uèitelj joge, i nesuðeni izviðaè ima potpuno pravo biti upravo to: nesuðeni izviðaè.

Ali, ipak…turbulentni dani tinejdžerstva i rane adolescencije lakše se prebrode u relativno zaštiæenom izviðaèkom okružju, gdje pojedinac ima svoje stalno društvo vršnjaka, u kojemu se ne mora stalno iznova dokazivati, i to ZDRAVO društvo – bez droge i alkohola, te sa stalnim mjesto druženja, pa roditelji ne moraju naveèer misliti gdje im je sin ili kæi i s kim je. To je jedan osobit, klupski naèin druženja, zatvoreniji i sigurniji od uobièajenih veèernjih (da ne kažem noænih) izlazaka. Smatram, noæne more roditelja tinejdžera –izviðaèa barem su duplo manje od ostalih roditelja tinejdžera. Zato mislim da je u interesu svakog roditelja-brðanina da njegovo dijete nastavi izviðaèku tradiciju i u ovom osjetljivom razdoblju.

Zato: što možemo uèiniti?

Još od poletarskih dana djeca moraju osjeæati da su u izviðaèima svojom voljom, a ne zato što su im to nametnuli njihovi izviðaèki roditelji. Jasno, to nije sasvim istina; oni de facto jesu u izviðaèima zato jer su tamo i njihovi roditelji (najèešæe!).  Ali, kad ste ih jednom doveli u izviðaèko okruženje, oni od prvog dana moraju imati moguænost izbora: ako to nije ono što žele i što im se sviða – ne moraju biti izviðaèi!  Ako dijete ima dilema, dajte mu dovoljno vremena da ih riješi. I kad se odluèi za ili protiv, mora znati da se u svakom trenutku može predomisliti. I, ne brinite: u poletarskoj dobi, uvažavajuæi sve moguæe razlike meðu djecom, nema za njih luðe zabave od izviðaèa, i nema šanse da æe ju propustiti!

Ovako stvarate dobar temelj za nastavak njegove “izviðaèke karijere” i kad poènu “lude godine”. A što tada?

Malo mu se izmaknite! Ne budite uvijek gdje i on, kada i on i njegovo društvo! Vrijeme je da istaknete razlièitosti vašeg i njegovog/njezinog bavljenja izviðaèima, više djelima nego rijeèima: vi ste brðani, imate svoju “ekipu” i svoje aktivnosti,  a on je izviðaè i ima svoju ekipu izviðaèa, te svoje ciljeve, aktivnosti i naèin zabave. Donosi i svoje odluke. Ni u èemu nije zakinut zato što ste i vi tu, u odnosu na svoje prijatelje.

Vi, pak, zajedno s ostalim odraslima u klubu, sve više odgovornosti prepuštate toj novoj generaciji, ukazujuæi im povjerenje (a njihovo samopouzdanje cvjeta!), i mièuæi im se s njihova puta odrastanja. No, nikad ne prestajete biti budni mentori iz sjene, uèeæi ih i sokoleæi ih u onome što æe oni provoditi u djelo. Dakle: osnovno je dati svom tinejdžeru “zraka”, jer ako ga zagušite, otiæi æe tamo gdje to neæete imati priliku.

Kad je roditelj istaknuti izviðaè

Uspješna roditeljska izviðaèka “karijera” može kod tinejdžera stvoriti dojam da se ni od njega ne oèekuje ništa manje; to u njemu stvara strah od neuspjeha, koji ga paralizira,  pa zaista ne uspije postiæi željeno ili oèekivano. Razgovorom razbijte ideju o postojanju takvih oèekivanja, i istièite smisao bavljenja izviðaèima: uživanje u prirodi, fizièkoj aktivnosti, druženju, osobnom razvitku, bavljenju onim što ga veseli ili u traganju za time što ga veseli, itd. Dakle, smisao je u uživanju, a ne u ganjanju funkcija; u osobnom ispunjenju, a ne u uspinjanju na vertikalnoj ljestvici. (Èak i ako se sami ne slažete s ovim, bilo bi kontraproduktivno postaviti se drugaèije, jer nabijanje pritiska demotivira i umanjuje moguæi uspjeh u bilo èemu.)

Nepotizam – pa obrnuto

Iz želje da ne bi ispalo da njihova djeca imaju privilegija pred ostalima, roditelji-izviðaèi èesto pretjeraju, pa su stroži i zahtjevniji prema svojoj nego prema ostaloj djeci. Povremeno je to dozvoljeno, ali uz dogovor i objašnjenje djetetu zašto  – da zajednièki date primjer ostalima. Ali, u naèelu, dobro se èuvajte ne samo da ne budete optuženi za nejednako ponašanje prema svima, veæ i da vaše dijete/tinejdžer ne ispadne žrtva tog nastojanja.

I na kraju: zajednièko provoðenje slobodnog vremena sa svojom djecom nešto je najljepše za svako dijete i svakog roditelja, a zahvaljujuæi zajednièkom angažmanu u izviðaèima to se vrijeme može produljiti i u tinejdžerskom i adolescentnom razdoblju, iako tada mlada osoba traži prije svega društvo svojih vršnjaka!

 

         

< «   » >