Kad šetate po netaknutoj prirodi, na svakom koraku nailazite na samoniklo bilje. No, nije samo bilje u prirodi samoniklo. U meteorološkom žargonu, "samonikli" su i neki oblici vode u prirodi. Koji su to oblici? Najkraæe reèeno: oni koji ne padaju iz oblaka, tj. nisu padaline. Tu spadaju: rosa, slana, pikala, inje i poledica. Zadržimo se ovoga puta samo na prve dvije u nizu.
Rosa Sitne kapljice rose možemo primijetiti ujutro, nakon vedre noæi bez vjetra ili s tek laganim povjetarcem. Te kapljice, zbog svoje nježnosti opjevane u mnogim pjesmama, nastale su nimalo romantièno - zgušnjavanjem (kondenzacijom) vodene pare iz zraka na hladnoj površini. Evo kako: tijekom dana sunce ugrije zrak i Zemljinu površinu, odnosno tlo. Noæu, kako sunce ne grije, hlade se i zemlja i zrak. Veæina onoga što se nalazi na tlu - trava, lišæe, latice i drugo, kao i tlo samo, bolje isparavaju toplinu nego zrak, pa su zbog toga noæu - obièno hladniji od zraka. Njihove hladne površine hlade zrak u svojoj blizini i, ako je uz to zrak i dovoljno vlažan, on se može ohladiti ispod toèke rosišta. Kad se to dogodi, na tim hladnim površinama nastaje rosa. Napomenimo na kraju: sve ovo dogaða se ako temperatura zraka ipak ne padne ispod 0 °C. Što se pak dogaða ako temperatura zraka padne ispod 0°C? Tada, umjesto rose, nastaje: Slana Slana je "hladnija sestra" opjevane rose. Naime, dok se kod rose radi o kapima vode nastalima zgušnjavanjem vlage iz zraka na hladnim površinama, kod slane je rijeè o kristaliæima leda koji nastaju istim procesom - dakle, zgušnjavanjem vlage iz zraka na hladnim površinama, ali pri temperaturama zraka nižim od 0 °C. Naravno, tako niske temperature, niže od toèke ledišta, ujedno su i krivac što umjesto vode - rose, nastaje led - slana. Ovo je zanimljiva pojava, jer kod nje vodena para direktno prelazi u led, preskaèuæi fazu tekuæeg stanja.
