Šest godina nakon poèetka aktivnog djelovanja izviðaèa u Splitu, iz jedinog dotadašnjeg Odreda - "Split" - izdvajaju se dvije èete: II. èeta "Ranko Orliæ" i èeta pèelica "Jagoda" koje formiraju novi Odred izviðaèa "Marjan". Osnivaèkom skupštinom 8. sijeènja 1956. zapoèinje naša bogata povijest.
Listam vrijednu “Marjanovu” monografiju tiskanu povodom 5-te obljetnice kluba, 1961. godine. Prenosim vam retke zapisane od nekog tadašnjeg ljetopisca koji je zabilježio svečanost organiziranu tim povodom:
“Osnivanje odreda Marjan datira 8. I. 1956. godine, kada je incijativom rukovodstva odreda Split, a u cilju razvijanja izviđačke organizacije u našem gradu, njegova 2. četa postala jezgro novog odreda, koji je dobio ime Marjan.
Tog dana, na osnivačkoj skupštini kojoj je prisustvovalo 122 izviđača i planinki, poletaraca i pčelica, 2. četa je prerasla u samostalni Odred, a u njegovu prvu upravu ušli su:
starješina Toma Bradarić, načelnik Edo Deković, članovi Jelena Bura (zamjenik starješine), Desa Kukoć, Stjepko Bradarić (tajnik), Tonka čakarun, Dragan Jelić, Nada čišić, Nikola Perković (blagajnik), Nikola Zorica (ekonom).”
Iste godine u Upravu su iz Savjeta odreda kooptirani još: Zdenka Ružić i Toma Rosandić.
Dolaze modernija vremena, pa se i odnos mladih prema ovakovom tipu organizacije mijenja. Ipak, Marjan još drži svoj kontinuitet zahvaljujući brojnim članovima uprave iz svog prvog razdoblja: Vera Brkuljić – starješina 1970/71, Milena Bulić – starješina 1971/79, Jozo Prkut – ekonom, Nikola Mrklić – pedantni blagajnik, ali tu su još uvijek ing. Željko Mrklić, Ivan Puljek i drugi veterani. Na skupštini krajem 1970. godine članovi uprave postaju još i Vukosav Dežulović koji od tada kroz više godina vrši dužnost načelnika Odreda (1972- ), Tonći Skudržik, Sanda Brkuljić (vršila i dužnost tajnika SIO Split 1979-80), Mario Ivanišević, Mate Milić. Iskusni starješine četa su iskusni izviđači - Milena Bulić, Ivan Mach. No, izuzev male jezgre, kadrovi se često mijenjaju. Upravi se pojedinih godina priključuju stari članovi iz šezdesetih, kao Žarko Berović
Pomalo je otišla većina iz “zlatne” generacije, na studije, posao, u život, ali stasaju novi naraštaji koji uspješno nastavljaju akcije i redovni rad. Meðutim, sudbinu Marjana ponovo teško pogađa problem prostora. Na mjestu odredskih prostorija u Kliškoj 8, na Manušu, gradi se dječji vrtić. Nakon 21 godinu rada, Odred je opet beskućnik, i tek nakon 2 godine (1982.), dobiva zamjenski prostor u Jeretovoj 1. Iako bi u mnogim odredima gubitak prostorija znaèio i postepeni kraj rada, kod Marjana to nije slučaj. Rad jedinica dislocira se po školama i ustanovama (1.četa OŠ „Brda“, 2. četa Centar za odgoj Brda, 4. četa OŠ Skalice, 5. četa OŠ Kman, 6. četa OŠ Split III)., dok se sastanci Uprave i Načelstva održavaju u neadekvatnim prostorijama odredskog ekonomata. Rad Odreda ne samo da nije zamro, nego se i intezivirao. Proširuje se dugogodišnja suradnja sa Centrom za odgoja na Brdima, te sa centrom za djecu sa posebnim potrebama „Juraj Bonači“.
U veljači 1990. Odred ima 1 jato poletaraca, 1 četu izviđača i klub brđana, ukupno 59 članova.
Početkom Domovinskog rata, izviđački rad u odredu zamire jer gotovo svi punoljetni članovi odlaze u postrojbe HV. Kao i kod ostalih splitskih jedinica, najveći dio opreme dat je Hrvatskoj vojsci i to najvećim dijelom 4. gardijskoj brigadi, kao i humanitarnim organizacijama. Prostorije odreda koriste se i kao sklonište za okolne stanare. Odred se registrira kao Klub izviđača na čelu s predsjednikom Ivanom Koljaninom, a od 1993 na čelu s Ivicom Poljakom. Brđani i mlađi članovi iz susjedstva se stalno okupljaju u prostorijama o kojima glavnu brigu vodi Ivica Vulić. Povremeno se odlazi i na izlete i bivake.
